Koliko god Adam Curtis bio „drugačiji“, i izuzetan autor unutar svijeta dokumentarnog filma, uopće nije prijeporno da se već dugo nalazi u samom vrhu žanra. Između niza Curtisovih odlika, u kratkom uvodu izdvojit ću dvije, koje je krajnje teško detektirati u značajnijoj mjeri – vjerujem i nemoguće – kod bilo kojega drugog poznatog autora. Kao …
„Ne nudimo rješenja. Mi samo kritiziramo. Potpuno smo cinični. Potpuno skeptični.“ (Hugh Cornwell, The Stranglers) U „zlatnom dobu“ modernog školstva, građanstvo se obrazovanjem borilo protiv povlastica plemstva, čvrsto vjerujući da je ono otvoreno svima, i da se upravo kroz školovanje mogu transcendirati granice vlastitoga socijalnog podrijetla. No, shvaćanje po kojemu o vrijednosti pojedinca treba odlučivati …
KULTURA GRANDIOZNOSTI I FUNKCIONALNA GLUPOST (QUO VADIS, SCHOLA? – III. DIO) Read More »
Duboko nerazumijevanje filozofskog pojma dokolice, kao i ignoriranje činjenice da ustanova škole ne duguje potonjoj tek slučajno svoje ime – lako vodi do mržnje ili preziranja dokolice. Podrazumijeva se da preziratelji dokolice – nerijetko, i svakoga intelektualnog nastojanja da se problem zahvati u korijenu i apstraktno izrazi – krotko prihvaćaju svoju podređenost općem imperativu bezuvjetne …
RELIGIJA OBRAZOVANJA KAO „OBRNUTA SOCIJALIZACIJA“ (QUO VADIS, SCHOLA? – II. DIO) Read More »
„Kako je moguće da ozbiljni ljudi nastavljaju vjerovati u progres, suočeni s nagomilanim dokazima od kojih bi se moglo očekivati da pobiju ideju progresa jednom zauvijek?“ (Christopher Lasch, The True and Only Heaven: Progress and Its Critics) O njemačkom neuroznanstveniku i psihijatru Manfredu Spitzeru počelo se kod nas stidljivo govoriti negdje od kraja 2018., kada …
Usporedba suvremene neoliberalne inačice kapitalizma – ili, nadzorne (surveillance), kako to preciznije naziva Zuboff – s Orwellovom 1984-om, nipošto nije ekstremistički eksces. Naime, praktično svatko tko se teorijski suočava s ovom novom vrstom moći, u pokušaju da se interpretira novo i još nedovoljno poznato, nužno pribjegava pogledu kroz „stare naočale“. Kao što primjećuje Zuboff, „(n)ema …
Kao što primjećuje Han, neoliberalna politika u stvari je psihopolitika, utemeljena na doživljavanju i emociji, „koja samo zavodi subjekt – sve dublje i dublje – u stanje subjekcije i podvrgnutosti“.[1] Pod takvim uvjetima subjektivacija – postajanje subjektom – odvija se isključivo kao podjarmljivanje putem svojevrsna „psihološkog terora“. Da bi se subjekt uzdigao iz stanja podjarmljenosti, …
Mnogi misle da je riječ „neoliberalizam“ dotrajala i da se iza nje ne krije nikakav ozbiljan sadržaj. Odavno su revni komentatori – i trolovi – na brojnim internetskim forumima, ismijali i otpisali ovu riječ kao iluzornu mantru zbunjenih i nadobudnih studenata s filozofskog faksa. No, iza ovog odbijanja kritičke vrijednosti pojma neoliberalizma, u stvarnosti mogu …
U prošlom nastavku spomenuti Shaffer – poznati istraživač ovisnosti s Harvarda – identificirao je pet elemenata koji karakteriziraju kompulzivno stanje ovisništva: učestalost korištenja, trajanje akcije, jakost, put prijenosa (route of administration) i osobine igrača. Budući nam je dobro poznata ekstremna frekventnost i dugotrajnost uključivanja mladih u društvene medije, Zuboff navodi tri čimbenika koje moramo razumjeti …
SHOSHANA ZUBOFF: SOCIOPSIHOLOGIJA „NADZORNOG KAPITALIZMA“ – IV. DIO Read More »
Prije četiri godine, jednog petka trinaestog, samoubojstvo u Londonu počinio je u svojoj četrdesetosmoj godini jedan od najutjecajnijih suvremenih filozofa i teoretičara: Mark Fisher. Njegovim prodornim kritikama kulture postmodernog ili kasnog kapitalizma, teško je naći premca. Fisher pripada sorti autora koje volim nazivati – i pritom sam uglavnom usamljen – lijevim kulturnim pesimistima. Ovdje bismo …
