Shoshana Zuboff je američka filozofkinja i dugogodišnja profesorica na Harvardu, gdje je i doktorirala socijalnu psihologiju. Afirmirala se na harvardskoj poslovnoj školi, kao jedna od prvih stalno zaposlenih žena, i to kao profesorica poslovne administracije. Zaokret u njenom djelovanju dogodio se 2014. godine, kada postaje suradnica Berkman Klein Centra za internet i društvo pri harvardskom pravnom fakultetu.
Istražujući novi model tržišta i odgovarajuću logiku kapitalističke akumulacije, Zuboff tada počinje objavljivati radove u kojima kritički analizira višestruke posljedice ove nove vrste kapitalizma, pogonjene infrastrukturom Weba 2.0 i društvenim mrežama koje su iznikle od početka 21. stoljeća naovamo. Naglašena interdisciplinarnost pristupa omogućuje Zuboff da doslovno – u Kuhnovom smislu – promijeni paradigmu i otvori čitav novi istraživački horizont. Posebno je važno u svojem istraživanju nove društveno-ekonomske i sociopsihološke stvarnosti, Zuboff kao komparativni parametar koristi stari pojam totalitarizma; da, stvar je doista toliko ozbiljna…
Opisujući definitivno novu društveno-ekonomsku i duhovno-povijesnu situaciju, ona unosi čitav niz novih koncepata. Središnji među njima je: „kapitalizam nazdora“ (surveillance capitalism). Najbolje objašnjenje je – po autoričinoj procjeni – da se radi o „udaru odozgo, ne o svrgavanju vlade, već radije o zbacivanju suvereniteta naroda, kao i o istaknutoj sili u opasnom skretanju prema demokratskoj de-konsolidaciji koja danas prijeti zapadnim liberalnim demokracijama“. Na taj nosivi koncept nadovezuje se „instrumentarna moć“ (instrumentarian power) ili „instrumentarijanizam“ (instrumentarianism) – koncept koji je Zuboff razvila upravo u komparaciji s tradicionalnom totalitarnom moći. Pojam primarno označava posljedice djelovanja kapitalizma nazdora, koje se očituju u gubitku individualne autonomije – iako se odnosi i na korelativno propadanje demokracije:
„Instrumentarijanizam iznova zamišlja društvo kao košnicu koju treba nadgledati i podešavati kako bi se postigli zajamčeni ishodi.“
Nezanemarivo je i to što autorica dolazi iz srca „sistema“ – s prestižne poslovne škole u krilu Ivy Leaguea; jer navikli smo da se radikalne kritike ignoriraju samo zbog akademske niše ili socijalnog miljea odakle dolaze (u stilu: „pa dokle će ti lijevi nesposobnjakovići s filozofskog mlatiti praznu slamu, neka uzmu lopatu u ruku i rade nešto konkretno“). Rezultati višegodišnjeg istraživanja sistematizirani su u knjizi: Doba kapitalizma nadzora: borba za ljudsku budućnost na novoj granici moći (2019.).[1] Kako je riječ o novoj znanstvenoj paradigmi s brojnim uznemirujućim implikacijama za percepciju društveno „normalnoga“, valja naglasiti: akceleracija, amplifikacija i ekspanzija digital social networkinga (DSN) tijekom epidemije koronavirusa, dodatno su naglasili epohalni značaj ove knjige.
Ovdje ćemo se fokusirati na sociopsihološku i filozofsku analizu posljedica social networkinga, točnije na posljedice koje osobito teško pogađaju mlade. Proći ćemo kroz šesnaesto poglavlje koje zaokružuje tu problematiku, a zove se: „O životu u košnici“ (u III. dijelu: „Instrumentarijarna moć za treću modernost“). Počet ćemo s prvim odsječkom koji nosi naslov: „Naši kanarinci u rudniku“.
Zuboff u uvodu višekratno referira na jedno recentnije (2019.) međunarodno istraživanje o korištenju medija kod mladih iz deset zemalja na pet kontinenata. Sudjelovalo je tisuću studenata i učenika, koji su zamoljeni da se suzdrže od digitalnih medija za pukih dvadeset i četiri sata. No, kako primjećuje Zuboff, to je bilo dovoljno da se „oslobodi planetarno škrgutanje zubima i kidanje mesa, da su se čak i voditelji istraživanja zabrinuli“. Kako naposljetku komentira jedan britanski student: „Mediji su moja droga; bez njih sam bio izgubljen“. I dodaje, „Ja sam ovisnik. Kako bih mogao preživjeti dvadeset i četiri sata bez njih?“ Mlada Kineskinja prisjeća se te traume: „Osjećam se tako usamljeno… Ne mogu spavati dobro bez da dijelim i povezujem se s drugima.“ Dečko iz Argentine pak stenje: „Praznina… Preplavljuje me praznina“. I dodaje: „Na trenutke osjećao sam se ‘mrtvim’“. Tinejdžer iz Ugande potužio se na osjećaj da nešto s njime nije u redu, dok je jedan američki student zacviljeno priznao: „I went into absolute panic mode“. Rezignirana autorefleksija mladog Slovaka glasi ovako: „Možda je nezdravo da ne mogu postojati bez da znam što ljudi govore i osjećaju, gdje se nalaze, i što se događa“.
Ove i mnoge druge slične iskaze, Zuboff procjenjuje kao „poruku u boci za nas ostale“. Bez didaktičkih pokušaja da se problem relativizira i „normalizira“ – u stilu: „pa to je danas normalno“, ili: „pa to sa sobom donosi toliko novih mogućnosti i drugih benefita“ – autorica pogađa u sridu: iskazi indiciraju mentalni i emotivni milje jednog života u „instrumentarijarnom društvu s njegovim arhitekturama kontrole ponašanja, društvenog pritiska, i asimetrične moći“. Kao najvažnije pritom ističe emocionalni danak koji u ovom gigantskom socioekonomskom procesu plaćaju mladi: oni se nalaze „uronjeni u život košnice (hive life)“. U potonjoj ja sam tek Drugi-Jedan (Other-One) – u konačnici, organizam među organizmima – onaj drugi meni je jedno „ono“ (it), dok ja također sebe iskušavam kao jedno „ono“, koje ni za mene praktično ne postoji ako ga ne vide drugi. (Analizi „života u košnici“ u knjizi prethodi analiza paradigme „radikalnog biheviorizma“ B. F. Skinnera i njegova intelektualnog i društvenog nasljeđa; ovom neizostavno važnom doktrinarnom momentu vratit ćemo se jednom kasnijom prilikom, kako bi pojasnili upravo navedene termine). Iskaze mladih iz „the world UNPLUGGED“ istraživanja Zuboff stoga vidi kao upozoravajuću poruku koja „nudi obris instrumentarijarne budućnosti“ – kako duhovito komentira, to ju podsjeća na Dickensov „Duh Božića koji tek ima doći“ (Ghost of Christmas Yet to Come) iz glasovite „Božićne priče“, točnije na zločestoga Scroogea. Ovaj je ostao toliko potresen kratkim bljeskom svoje gorke buduće sudbine, da je ostatak života svesrdno posvetio njegovoj korjenitoj promjeni.
I tu Zuboff postavlja ono pitanje: „Što ćemo mi uraditi?“ – pitanje koje visi nad ostatkom poglavlja, kojim ćemo se baviti u idućem nastavku serije posvećene Shoshani Zuboff, kapitalizmu nadzora i instrumentarnoj moći.
[1] Svi navodi u serijalu koji slijedi su prema izdanju: Shoshana Zuboff, The Age of Surveillance Capitalism: The Fight for a Human Future at the New Frontier of Power, PublicAffairs, New York 2018.